Kabinska vatra ili strah od izlaska iz kuće. Strah nakon COVID-a

Dugotrajno zatvaranje, poput onog koji smo doživjeli posljednjih godina na globalnoj razini, rezultiralo je mnogim ljudima koji pate od različitih izazova povezanih s tjeskobom i depresijom.

Jedan od njih je takozvani Kabin sindrom ili strah od izlaska iz kuće. Još uvijek se sjećam onog dana u ožujku 2020. kada smo morali napustiti „normalan život“ i započeti sasvim drugačiji život, izolirani od naših prijatelja i voljenih, izolirani od svakog ljudskog kontakta suočeni s opasnošću koju nam je donio COVID-19.

Što se događa u našem tijelu kada smo zatvoreni?

Kada postoji veći uzrok i ne možemo nastaviti sa životom kako smo živjeli do tada, prvo što se događa je da počnemo razmišljati o opasnostima i naš mozak automatski tek počinje vidjeti opasnosti. Negativne misli se množe, odatle rekreiramo situacije, često nestvarne, gdje su nam životi ugroženi, a tijelo ulazi u stanje kontinuiranog stresa.

To rezultira pojačanim izlučivanjem adrenalina, hormona, ali ujedno i neurotransmitera, u nadbubrežnim žlijezdama, što nakon dužeg vremena počinje negativno utjecati na naše zdravlje i kortizol, hormon stresa koji se također proizvodi u nadbubrežne žlijezde.

Naše tijelo ulazi i ostaje u stanju kontinuirane pripravnosti, začaranom krugu iz kojeg je vrlo teško izaći bez adekvatne pomoći.

Ovo stanje uzrokuje promjene u pamćenju, smanjuje koncentraciju, uzrokuje tjelesnu nelagodu, ukočenost čeljusti, probavne tegobe, a popraćeno je kroničnim umorom, nesanicom i mnogim drugim.

Strah od napuštanja kuće

Budući da smo u tom stanju kontinuirane pripravnosti, moguće je da vidimo opasnosti čak i kada nisu tu.

I, iako zdravstvene vlasti već preporučuju oprezni izlazak iz kuće, nekima to nije moguće jer se razvio strah od izlaska iz kuće.

To je nešto što se događa u situacijama poput ove u kojoj živimo.

Govorimo o opasnosti koja se ne vidi, ali postoji. Kako se radi o nečemu što se na prvi pogled ne može vidjeti niti prepoznati, ljudi radije ostaju na “kontroliranom” mjestu kao što je njihovo kućno okruženje.

Kako preokrenuti učinak straha i vratiti se “normalnom” životu?

Prije svega morate identificirati da postoji problem. Mnogo puta je samo spoznaja da imamo problem prvi i najvažniji korak prema pronalaženju rješenja.

Do sada je mnogo toga rečeno o ovoj temi, a na internetu se može pronaći mnogo članaka sa savjetima i koracima koje treba slijediti.

Međutim, ako se prepoznate u ovom članku, želio bih vam dati neke smjernice kako biste si od ovog trenutka mogli početi pomagati.

1. Svjesno disanje

Kada smo svjesni svog daha, počinjemo puniti više pluća. Što više zraka ulazi i izlazi, to je veća cirkulacija krvi, veća je oksidacija u krvi i naravno u mozgu i žlijezdama. Drugim riječima, bolje oksigenirana krv dopire do svih dijelova našeg tijela i prva je pomoć u smanjenju posljedica dugotrajnog stresa.

2. Svjesni pokreti

Ovdje više nismo na autopilotu. Preuzimamo kontrolu nad svojim pokretima i počinjemo osjećati svaki dio našeg tijela. Ovdje predlažem istezanje, jogu za one koji to vole, ples bilo koje vrste. Sa minimalno 10-15 minuta dovoljno je da počnete svjesno osjećati.

3. Autosugestija

Kao što je djelovala negativna autosugestija koja nas je dovela do stanja kronične nelagode, tako pozitivna autosugestija može pomoći preokrenuti negativne učinke prethodne.

Možete zapisati ili reći sebi svaki dan pozitivne stvari o sebi. Zahvalite se za ono što imate. Znajte da svi prolaze kroz teška vremena i da niste sami.

Iako je sada teško, i ovo će proći.

4. Kreativne aktivnosti

Ovdje pustite mašti na volju. Možete završiti tu sliku, započeti taj crtež, napisati nekoliko redaka i to će postati blog ili čak knjiga koju ste oduvijek željeli napisati. Ili jednostavno želite isplesti taj džemper ili sašiti odjevni predmet koji ste uvijek imali na umu. Kakva god da je to kreativna aktivnost, to je nešto što će vam pomoći da nastavite puniji, smireniji i spokojniji život.

5. Svjesno disanje

Ovdje završavam sa svjesnim disanjem jer je to nešto što zapravo ne završava, već je nešto što se ponavlja. Svjesno disanje mora biti isprepleteno u svakom trenutku našeg svakodnevnog života.

Uvjeravam vas da je moguće imati bolji život i da niste sami.

Sanela